Iz voćnjaka Miladina Radovanovića u Starom Ugljeviku rakija stiže do Kanade i Amerike, ali rudnik i iskopavanje uglja prijete da unište višegodišnji trud i natjeraju porodicu da napusti ognjište i imanje staro vijekovima.
Iz voćnjaka sa 3.000 sadnica na oko 57 dunuma, jedan od većih i uglednijih domaćina iz Starog Ugljevika, Miladin Radovanović, u prosjeku godišnje ubire oko 50 tona voća.
Ove godine prinosi su desetostruko umanjeni, ali to nije jedina briga ovog podmajevičkog voćara. Kaže da su voćnjaci i imanje kao i cijelo selo, ugroženi usled iskopavanja rude uglja te ne krije zebnju da će viševjekovno imanje morati napustiti.
– Ovo područje izuzetno pogoduje proizvodnji voća, ali buka, prašina, uništena infrastruktura, klizišta koja su odnijela put, vodovod, sve to će nas natjerati da se selimo i voćnjake zasnivamo na nekim drugim područjima. A da bismo to mogli, moramo biti adekvatno obeštećeni. Iako ostaviti đedovinu i ognjište nema cijenu, izbora nemamo – kaže Radovanović za portal InfoBijeljina.
U voćnjaku Radovanovića su stabla šljive požegače i čačanke rodne, leskovačke i vranjanske dunje, nekoliko vrsta jabuka, kajsija, višanja, trešanja i oraha. Miladin i Milica Radovanović naročito su ponosni na stare autohotne sorte.
– Naša šljivovica ali i dunja i kajsija nagrađivane su na sajmovima i takmičenjima. Prije dvije godine uvrštena je i na listu UNESKO-vog svjetskog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa. To je otvorilo vrata mnogim tržištima. Kvalitet rakije potvrđuju brojne medalje i priznanja, ali nam je najveća nagrada potražnja naših proizvoda širom svijeta. Naša rakija je stigla u Kanadu, Ameriku i sve evropske zemlje – kaže Radovanović za InfoBijeljinu.
A da bi se steklo, raditi se mora, poručuje ovaj domaćin.
– U voćnjaku se mora biti skoro svaki dan. Stabla se štite od mraza, štetočina. Ulaganja u hemikalije i đubriva velika. Sve je manje radne snage, a mehanizacijom se ne može sve uraditi. Ali u pomoć priskače rodbina, prijatelji, pa se ipak sve stiže. Sada nam je najveći problem nedostatak pogona za preradu i hladnjača, ali ne usuđujem se uložiti sredstva a možda ćemo svi morati da se selimo iz sela – priča ovaj voćar.
Namjeravali su Radovanovići da prošire asortiman i zasade vinograd. Ako ostanu na viševjekovnom ognjištu, ostvariće i ovaj san.
