Ekonomski sistem Bosne i Hercegovine, a time i Republike Srpske, zasnovan je na konceptu „samokolonizacije” kroz mehanizam valutnog odbora i fiksnog deviznog kursa, što domaćoj vlasti omogućava prekomjerno zaduživanje bez obaveze pokretanja vlastitog razvoja, ocijenio je prof. dr Aleksa Milojević u svojoj naučno-ekonomskoj analizi pod nazivom „Smaknuće dugom”.
Milojević upozorava da je Republika Srpska odavno prešla kritičnu granicu održivosti duga za nerazvijene zemlje, te da realni ekonomski pokazatelji ukazuju na potpunu nemogućnost otplate obaveza iz vlastitih izvora. Zbog toga je uputio hitan apel za donošenje Zakona o zabrani daljeg zaduživanja, po potrebi i putem referenduma.
Realna zaduženost iznosi 120 odsto BDP-a
U analizi se ističe metodološka nedosljednost u zvaničnim statistikama koje mjere javni dug u odnosu na nominalni Bruto domaći proizvod (BDP).
Milojević objašnjava da kada se BDP obračuna u stalnim cijenama (iz 2021. godine), on za 2024. godinu iznosi 13,6 milijardi KM, dok je javni dug iznosio 6,7 milijardi KM, što predstavlja učešće od 49 odsto.
Ukoliko se tome dodaju i krediti podignuti na osnovu vladinih garancija (1,4 milijarde KM), stopa zaduženosti se penje na 60 odsto.
„Prema metodologiji Svjetske banke i MMF-a, maksimalna granica za siromašne zemlje sa skromnim mogućnostima otplate je 35 odsto, što znači da smo odavno prezaduženi”, navodi se u tekstu.
Profesor Milojević ide i korak dalje, tvrdeći da se polovina statistički iskazanog BDP-a uopšte ne zasniva na domaćoj produktivnosti, već na prilivu inostranih sredstava kroz dugove i doznake dijaspore (ukupno 6,3 milijarde KM u 2024. godini).
Kada se BDP umanji za profite koje su strani investitori iznijeli iz zemlje (oko milijardu KM), dolazi se do podatka da stvarna stopa zaduženosti iznosi čak 120 odsto realnog BDP-a.
Otplata duga iz vlastitih sredstava iznosi svega 4,5 odsto
Prema iznesenim podacima, ukupan dugoročni i kratkoročni dug u 2024. godini iznosio je 1,45 milijardi KM, dok su obaveze po osnovu otplate glavnice i kamata iznosile 1,05 milijardi KM. Istovremeno, godišnji prirast BDP-a iznosio je 416 miliona KM.
Analiza pokazuje da je neto poslovni višak za 2024. godinu statistički iznosio 96 miliona KM (9 odsto u odnosu na iznos otplate duga), ali se u realnim okvirima smanjuje na svega 208 miliona KM prirasta, odnosno 4,5 odsto mogućnosti vlastitog vraćanja duga.
To znači da se postojeći dugovi, pa čak i kamate, podmiruju isključivo novim zaduživanjima, čime se ulazi u opasnu dužničku spiralu.
Milojević kritikuje i strukturu potrošnje, navodeći da je budžet gotovo u cjelini potrošački, s obzirom na to da je za podsticaje poljoprivredi i tekućoj proizvodnji u 2024. godini izdvojeno ukupno 256 miliona KM, što je svega 4,4 odsto budžeta koji iznosi 5,79 milijardi KM.
Fiksni kurs kao instrument „stabilnosti u propadanju”
U radu se posebno apostrofira uloga valutnog odbora. Dok u razvijenim tržišnim ekonomijama vlast mora stimulisati proizvodnju kako bi spriječila inflaciju i očuvala vrijednost novca, sistem fiksnog kursa u BiH omogućava „stabilnost u propadanju”.
„Moguće je propadati u najveće siromaštvo, a da se cijene značajnije ne mijenjaju. Nema razvoja, ali ima stabilnosti, što vlast pripisuje vlastitoj sposobnosti i time vara narod”, upozorava Milojević. On dodaje da strani povjerioci svjesno nastavljaju kreditiranje kako bi, nakon potpune nemogućnosti otplate, preuzeli prirodna bogatstva zemlje.
Zahtjev za potpunu zabranu daljeg zaduživanja
Kao jedini izlaz iz trenutne situacije, koju opisuje kao pitanje biološkog i ekonomskog opstanka naroda, Milojević predlaže hitno angažovanje svih društvenih snaga radi donošenja Zakona o zabrani zaduživanja.
Prema njegovom prijedlogu, buduće kreditno zaduživanje trebalo bi dozvoliti isključivo privatnim preduzećima i to bez ikakvih vladinih garancija. U suprotnom, autor predviđa masovni egzodus stanovništva, duboko siromaštvo i potpuni gubitak ekonomskog i državnog suvereniteta.
(BN)
