Konačno je ozvaničeno: preduzeće „Gas-Res“ je preuzelo „Comsar“, a Rašid Serdarov napušta Republiku Srpsku bogatiji za stotine miliona maraka. Iza njega ne ostaju ni novi megavati ni obećane fabrike, već samo prazna kasa i račun od 310 miliona maraka koji plaća Republika Srpska.
Serdarov, ruski oligarh, u Republiku Srpsku je došao 2011. godine ruku pod ruku sa Miloradom Dodikom i na krilima obećanja o milijardu maraka investicija, da bi deceniju i po kasnije otišao sa „koferom“ teškim 310 miliona maraka.
Vlada Republike Srpske je još 2013. godine Serdarovu dala koncesije na 30 godina i najbogatija nalazišta uglja u Ugljeviku za skromnih osam i po miliona maraka naknade. Dok se u javnosti pričalo o 800 radnih mjesta i novoj termoelektrani, Milorad Dodik, tadašnji predsjednik Republike Srpske, 12. maja 2014. godine uvjeravao je građane u ispravnost ovog posla izjavom:
„Ja sam uvjeren iz svega onoga što znam da gospodin Rašid nikada ne bi, nikada ne bi ništa tražio na štetu Republike Srpske.“
Međutim, šteta je jedino što je Republika Srpska dobila od Serdarova, jer ništa od dogovorenog nije ispunio. Godine kašnjenja nisu donijele raskid ugovora; umjesto toga, vlast predvođena SNSD-om stala je u zaštitu investitora, a resorni ministar Petar Đokić nizao je anekse i produžavao koncesije.
Đokić je tokom prošle godine ovakve poteze pravdao riječima:
„Mi smo to potpisivali jer je Vlada tako odlučila da ovom koncesionaru pomogne da mu omogući da može da izgradi taj objekat jer je to jako bitno jer je on prije toga investirao u izgradnju infrastrukture koja je bila preduslov i priprema za izgradnju termoelektrane i otvaranje rudarske proizvodnje.“
Pomoć investitoru pretvorila se u najveći apsurd u istoriji Srpske, koja je postala jedina zemlja na svijetu koja je sopstvena rudna bogatstva prvo poklonila, a onda ih od istog čovjeka otkupila za nevjerovatna 240 miliona maraka. Ovaj preskupi „povratak na staro“ ozvaničen je 31. januara 2026. godine u Ugljeviku, kada je ministar energetike i rudarstva RS, Petar Đokić, potvrdio preuzimanje rekavši:
„Mi imamo ugovor o preuzimanju Comsar Enerdži i mi ćemo našu obavezu koju imamo po ugovoru izvršiti i time ćemo upisati 100 % vlasništva na Gas RS kao vlasnika Comsar Enerdžija.“
Prije ove konačne isplate za ugalj, Vlada je od ruskog oligarha već preuzela projekat hidrocentrale „Mrsovo“ na rijeci Lim, što je koštalo oko 70 miliona maraka, dok je u paketu kupljen i gubitaški hotel „Comsar“ u Rudom za dodatnih dva i po miliona.
Od 21. aprila, većinski vlasnik CERS-a je zvanično „GAS RES“ sa udjelom od 98,4 odsto, dok ostatak od 1,6 odsto drži Rudnik i termoelektrana Ugljevik.
Milioni maraka narodnog novca sa Serdarovim odlaze u nepoznatom pravcu, ostavljajući Republiku Srpsku u dugovima i sa jasnim potpisom SNSD-ove vlasti ispod računa koji će građani otplaćivati godinama.
RTV BN
