Osamdesetogodišnja Jelka Šatara živjela je u mjestu Košćani kraj Prusca, ali ju je ratni vihor sa brdovitih predjela odnio sa porodicom u ravničarske krajeve, pa ćete ovu raspoloženu i nasmijanu gospođu svakog utorka i petka vidjeti na bijeljinskoj zelenoj pijaci, kako prodaje čarape koje je isplela od prirodne vune.
Jelka za Dešavanja u Bijeljini priča da je plela od malena, a tome ju je podučila majka.
“Plela sam uz majku, izrađivala čarape, džempere. Kada smo izbjegli sa Košćana, jedno vrijeme smo živjeli u Slatini, gdje mi je muž kasnije preminuo i sahranjen,pa sam tu sa drugim ženama plela za jednu firmu. Borili smo se svi da preživimo i nešto steknemo. I danas, kada imam puno više godina, nisam prestala da pletem. Uradim nešto, pa iznesem na tezgu na zelenoj pijaci”, kaže Jelka.
Ona ističe da pletenjem „tjera dosadu“, ali i da joj svaka marka koju zaradi dobro dođe uz penziju.
“Sama živim. Gledam da pomognem sinu nešto što mogu prijepodne, i on je ovdje u Bijeljini, a onda uzimam vunu i pletem, da mi dan prođe. Ne merem bit’ dokona.Ko se naučio radit’, on hoće uvijek da ima…Ranije sam mogla da ispletem čarape za dan, a sada mi već treba više, oko četiri dana za jedan par”, ističe baka Jelka.
Ona dodaje se više čarapa proda tokom zimskog perioda, ali da i sada, u junu, ima mušterija.
“Ove kraće pletene čarape dam i za šest maraka, a duže za deset. Uglavnom, za cijenu se uvijek možemo dogovoriti”, zaključuje uz osmjeh ova vrijedna starica.
Desavanja u Bijeljini
