Sretenje je veoma važan hrišćanski praznik koji ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.
Srpska pravoslavna crkva i vjernici 15. februara slave Sretenje Gospodnje, uspomenu na dan kada je Bogorodica prvi put uvela u hram novorođenog Hrista da ga posveti Bogu. Evo koja se vjerovanja i običaji u srpskom narodu vezuju za ovaj praznik.
Sretenje Gospodnje predstavlja prvi susret Boga i čovjeka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao sveti Simeon Bogonosac.
Slavi se uvijek četrdesetog dana poslije Božića i u simboličkom smislu je veoma važan hrišćanski praznik, jer ukazuje na prvi susret Spasitelja sa ljudima.
Sretenje se slavi od vremena cara Justinijana (544. godina), a kao slava veoma je često u srpskom narodu, koji za ovaj praznik vezuje svoju tradiciju i običaje.
Tako postoji vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto. Ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvedi uplašeni od sopstvene senke vrate se u zimski san, vjeruje se da će zima potrajati još šest nedelja.
Jedan od običaja je i da se na Sretenje Gospodnje obavezno pale svijeće, jer se vjeruje da plamen svijeće kuću štiti od groma i drugih nesreća, ali i da ima čarobnu moć.
Najzanimljivije od sretenjskih vjerovanja jeste da mlade devojke treba da paze danas koga će prvo ujutru sresti, jer će im mladoženja baš takav biti po izgledu i karakteru.
Sretenje je svrstan u red Gospodnjih, ali i Bogorodičnih praznika, jer se na taj dan istovremeno veliča čistota Bogorodice koju je, kako kaže predanje, prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Krstitelja, uveo u jerusalimski hram na mjesto određeno za devojke.
