Prema podacima Svjetske banke i Agencije za statistiku BiH, Bosna i Hercegovina je u posljednjih 15 godina izgubila oko 44.000 studenata, što odgovara veličini jednog grada poput Bihaća. Nadalje, svega 11,3% stanovništva ima bečelor ili viši nivo obrazovanja, što BiH pozicionira na samo dno Evrope, pokazuje analiza istraživača Miloša Popovića.
Najnovija analiza istraživača Miloša Popovića, zasnovana na podacima Svjetske banke, pokazuje da visokoobrazovano stanovništvo BiH čini svega 11,3% ukupne populacije sa završenim bečelorom ili višim nivoom obrazovanja što nas stavlja na samo dno evropske ljestvice. Na vrhu su Irska i Švicarska sa više od 40%, što jaz između evropskog centra i periferije čini još vidljivijim.
Ovo, međutim, nije izolovan podatak. To je simptom jedne šire slike koja se godinama taloži kroz demografske trendove, migracije i slabosti obrazovnog sistema.
Pad broja studenata: Koliko je ugroženo visoko obrazovanje u BiH?
Pad broja studenata u Bosni i Hercegovini nije nastao naglo, niti kao posljedica jedne odluke ili krize. Riječ je o dugoročnom procesu koji prati kontinuirano smanjenje broja studenata i promjenu obrazovnih obrazaca.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u akademskoj 2024/2025. godini u BiH bilo je upisano 70.646 studenata, od čega 21.604 brucoša. Samo godinu ranije, broj studenata bio je veći za oko pet hiljada.
Još jasniju sliku daje dugoročni presjek. Ekonomista Faruk Hadžić upozorava da je od akademske 2010/11, kada je broj studenata iznosio 115.538, do 2021/22 taj broj pao na 74.566, što predstavlja smanjenje od 35,5% u nešto više od decenije.
Ukupni podaci pokazuju da je BiH u periodu od oko 15 godina izgubila više od 44.000 studenata, odnosno oko 38 posto. Drugim riječima, danas na bh. univerzitetima studira skoro svaki treći student manje nego prije petnaest godina, što je gubitak koji odgovara veličini jednog grada poput Bihaća!
„Izazove koje imamo ne možemo riješiti preko noći, ali treba donijeti odluku da se moramo i trebamo mijenjati. Neka znanja i metode prenošenja znanja koja su možda bila bitna prije 20, 30 ili 40 godina jednostavno više nisu. Sada je neko novo vrijeme“, kaže Hadžić za BUKU.
Migracije kao tihi akcelerator
Odlazak ljudi dodatno ubrzava pad. BiH godinama gubi radno sposobno i obrazovano stanovništvo — i to bez realnog povratnog trenda.Čak i kada sistem proizvede diplomirane studente, mnogi ne ostaju dovoljno dugo da uđu u statistiku visokoobrazovanih. Odlaze prije nego što postanu “broj” u domaćim evidencijama.
Gubici nisu samo demografski nego i ekonomski.
Odlazak ima i ekonomsku dimenziju. Istraživanje koje je radio magistar elektrotehnike Adnan Ferizbegović procjenjuje da BiH gubi oko 100.000 KM po osobi sa srednjom školom koja ode iz zemlje, dok gubitak za fakultetski obrazovane, dodatnih 5-6 godina školovanja i podizanja te mlade osobe, društvo u cjelini plaća još 100-tinjak hiljada KM.
Demografija koja ne ostavlja prostor za oporavak
Natalitet dodatno sužava bazu. Manje djece znači i manje studenata sutra.
BiH je u posljednje tri godine izgubila oko 30.000 stanovnika.
Zaključno sa septembrom prošle godine, u BiH je rođeno oko 17 i po hiljada beba (17.465), dok je preminulo više od 26 i po hiljada osoba (26.600). Negativan prirodni priraštaj, u kojem je BiH gubila oko 10 hiljada stanovnika godišnje, zabilježen je i 2024. i 2023. što znači da smo u posljednje tri godine ostali bez gotovo 30 hiljada stanovnika.
Zašto obrazovanje u BiH decenijama čeka na suštinske reforme?
I na kraju — reforme. Obrazovanje u Bosni i Hercegovini godinama ne prolazi suštinsku reformu. Djeca, manje-više, uče isto gradivo kao i njihovi roditelji prije pola vijeka, na gotovo isti način, dok se svijet oko nas radikalno mijenja.
Posljedice su jasne. Čak i kada govorimo o pojedinačnim uspjesima i međunarodnim medaljama, to ne mijenja suštinu jer uspjeh pojedinca u ovom sistemu najčešće znači samo jedno, da je uspio uprkos njemu, a ne zahvaljujući njemu.
Dok Evropa obrazovanje prilagođava izazovima savremenog doba — zelenoj tranziciji i klimatskim promjenama, digitalnoj transformaciji te odnosu ekonomije profita i održivosti, BiH ostaje u potpunosti izvan tih procesa i sve dublje zaostaje.
Možda ponajbolje objašnjenje današnje slike na javnim bh univrezitetetima je dao još prije par godina za BUKU profesor Univerziteta u Tuzli Sabid Zekan: „Manji broj upisanih studenata na fakultete je rezultat svega što smo radili u zadnjih 20 godina. A šta smo radili? Nismo ništa“.
Popovićeva mapa zato nije statistika. Ona je presuda sistemu koji se godinama pravi da funkcioniše, dok zapravo trajno prazni vlastitu budućnost.
BUKA
