Penzionisani general-potpukovnik Vojske Republike Srpske, Stanislav Galić (84), ratni komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS, robija već, 26 godina, jer je osuđen, pravosnažno, na doživotnu robiju, po presudi Haškog tribunala, „za teror kao zločin protiv čovječnosti i ubistvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja, za ulogu u blokadi Sarajeva“.
Galić, koji je, prije rata bio oficir JNA, rođen u selu Goleši, nadomak Banjaluke, koji je, godinama u potpunoj sjenci, od mnogih ostavljen i zaboravljen, s obzirom na godine, narušeno zdravlje, posebno prilikom hapšenja, ne samo da se dobro drži, već se, sa svojim advokatom Dušanom Tomić, sprema da pokrene postupak za obnovu postupka.
-General je duboko uvjeren da nije kriv i vjeruje da će to, na ponovljenom suđenju, ako do njega dođe, a vjerujemo da hoće, biti dokazano-kaže Tomić, koji ga je, nedavno posjetio, i sprema se za novu posjetu.
-Galić je, trenutno, najstariji zatvorenik u Njemačkoj, u zemlji gde je najduža robija 25 godina. Strahujemo da, u međuvremenu, ne bude premješten u haški zatvor, što bi, prema dosadašnjim iskustvima, za njega i njegovo zdravlje moglo da bude više nego rizično. U ime humanosti, ako ništa drugo, tako nešto je, u najmanju ruku, neprihvatljivo. Nadamo se, međutim, da ćemo da bijemo bitku za obnovu postupka u uslovima da general bude u zatvoru, gdje je sad i na čije uslove i tretman osoblja nema primjedbe.
Na čelu Sarajevsko -romanijskog korpusa general Galić je bio od 7. septembra 1992. do 10. avgusta 1994. godine kada je na tu dužnost postavljen general Dragomir Milošević, takođe haški osuđenik.
Ostalo je zabilježeno da je 1998 godine Haški tribunal podigao optužnicu protiv Galića, po više tačaka, koja je bila zapečaćena sve dok ga nije uhapsio britanski SAS, 20. decembra 1999. godine. Prvostepenom presudom od 5. decembra osuđen je na 20 godina zatvora “za granatiranje i snajpersko djelovanje po Sarajevu”. Galićeva žalba je odbijena, a Žalbeno vijeće je, 30. novembra 2006. godine, presudio, pravosnažno, doživotnu robiju.
-Javnost ne zna da je general Galić, koji je u to vrijeme bio savjetnik predsjednika Repubublike Srpske, profesora dr Nikole Poplašena, prilikom hapšenja teško pretučen, čije posljedice i danas nosi -kaže Tomić. -Odveden je u bazu Sfora, gde je, na minus 20 stepeni, ostavljen u šatoru do samog jutra! S obzirom da je, ipak, preživio odveli su ga u Hag, gdje su zatvorske vlasti, odgovorno tvrdim, odbijale da ga prime, jer je bio u očajnom stanju i očekivali su da će, svakoga trena, da umre. Preživio je Bogu hvala. Nikada na sudu nije imao priliku nikome da priča, niti je bilo ko ukazivao na takvo svirepo postupanje. A, od njegovih 15 hiljada vojnika, kojima je komandovao, niko do sada nije odgovarao ni za kakve zločine. To mnogo govori o njemu kao komandantu i čovjeku, što će biti jedna od teza za obnovu postupka. Rekao mi je da je, posle 26 godina ćutanja u samici, sve u samici, od prvog dana do dana, došlo vrijeme za istinu.
Tomić kaže da mu je Galić rekao, prilikom susreta, „da nijedan rat nikome nije donio dobro i da duboko žali zbog „našeg rata“, koji je unesrećio stotine hiljada ljudi. Taj rat, precizirao mu je, „bio je apsulutno nepotreban“.
-Robijajući u Frajburgu dobio je i unučad i praunučad -priča Tomić. -Želja mu je da nijedno dijete više ne doživi nijedan rat. Čudi ga da za njegovu sudbinu, više od četvrt vijeka malo ko je pokazao interesovanje, osim rijetkih ljudi, koji se odnose prema njemu kao najrođeniji. Mnogo piše. Napisao je na hiljade stranice i biće to, jednog dana, velika i zanimljiva priča o svemu svemu što je preživio u ratu, posle rata u kom, istina, i sada živi kroz svoje robijanje u poznim, devedesetim godina. Kako mi je rekao, konačno, na vidjelo isplivavaju mnoge činjenice, koje su skrivane, ili pogrešno prikazivane, i pred narodom i pred sudom.
Tomić kaže da general ističe da „zatvorske u Frajburgu, korektnim odnosom, pomažu da koliko -toliko lakše podnese i robiju, i starost, i teško zdravstveno stanje.
-General mu je rekao da mu je, godinama već, jedini prozor u svijet list „Večernje novosti“, koji dobija u zatvoru, uz pomoć prijatelja, istina, često sa kašnjenjem i po mjesec dana -kazuje Tomić. -I,sam sam iznenađen posle razgora sa njim i uvida u spise njegovog predmena koliko se ne zna o događajima u Sarajevu i oko njega u vrijeme kada je bio na čelu Sarjevsko -romanijskog korpusa. Konačno je vrijeme da se mnoge stvari razjasne, na nekom drugom sudu, uz pomoć Savejta bezbednosti OUN kom ćemo se uskoro da obratimo.
Vladimir Mitrić
Večernje novosti
