Ugljevički proizvođač Jovan Radivojević već 25 godina uspješno uzgaja jagode u plastenicima, a prve ovogodišnje plodove bere od početka aprila. Iako proizvodnja zahtijeva mnogo rada i ulaganja, kvalitetne i slatke jagode brzo pronađu kupce uprkos visokim cijenama na tržištu.
Jagoda – kraljica voća veoma je tražena i profitabilna. Donosi prvi novac u sezoni. Kada se uz trud i rad udruži dugogodišnje iskustvo jagode su slatke i iz plastenika kao i sa otvorenog polja, tvrdi proizvođač Jovan Radivojević iz Ugljevičke Obriježi, koji od sedmog aprila u devet plastenika ubire krupne, mirisne plodove.
– U plasteniku je proizvodnja kontrolisana, znači prate se temperatura, vlažnost, osunčanost. Moji plastenici su zakrečeni krečom kako bih izbjegao jako sunce koje sprži plodove. I dugodišnje iskustvo nam pomaže da odaberemo pravo đubrivo, prihranu, zaštitu. Bude grešaka ali budući da ovaj posao radim već 25 godina, isto kao da sam fakultet završio – kaže kroz smijeh vrijedni ugljevički voćar.
Na pet dunuma ima oko 15.000 sadnica, sorte kleri, koju karakteriše rano dozrijevanje. Sa svake u prosjeku ubere kilogram jagoda. Put od sadnje do berbe prate brojne teškoće, ali uloženo se na kraju isplati.
– Moje iskustvo je da jagoda hoće staro ovčije đubre. A prskanja nema od kad prispije pa dok se ne obere. Na otvorenom obolijeva od truleži, a ova iz plastenika je zdrava i bezbjedna, može da se jede bez pranja. Mnogo truda i ulaganja je potrebno, ali isplati se. Ja ne bih išao u inostranstvo da radim kad mogu svojim radom da obezbijedim sebi lijepu egzistenciju – kaže domaćin za portal InfoBijeljina.
Kvalitetan plod nađe kupce lako.
– Godinama imam iste mušterije. Uveče oberem, ujutro odvezu. Nema cjenkanja. Pošto među prvima proizvedemo jagodu i cijena bude zadovoljavajuća. A najvažnije je da je jagoda slatka, sa visokim nivoom šećera i da je ukusna. A u julu kompletan proces ponavljamo. Skidamo foliju, sve čupamo, pođubrimo, napravimo gredice i posadimo novu jagodu – kaže Radivojević.
Mada je cijena jagoda nešto niža nego na početku sezone, pa kilogram umjesto 10 maraka, sada na bijeljinskoj tržnici košta od 6 do 8 KM, to je s obzirom na nizak životni standard, tvrde kupci, mnogo. Svjetlana Đokić kupila je pola kilograma ovog voća.
– Tek toliko da se svi okusimo. Proljeće ne bi smjelo proći bez jagoda i trešanja, a bogami malobrojni mogu sebi to da priušte. Nikako se ne mirim s tim da su banane i drugo južno voće jeftiniji. Ali tako je, kako je. Znam da voćari imaju velika ulaganja i troškove, tako da svako tu gleda sebe – kaže domaćica za infoBijeljinu.
Prodavci opet zadovoljni prodajom. Kažu nekima je skupo, nekima ne, ali uglavnom, sve se proda. Nekada su semberske domaćice pravile sokove, slatka i džemove od sezonskog voća. Sada, nažalost, s obzirom na cijene, to sebi mogu da priušte samo rijetke i one koje jagode i trešnje imaju u svom vrtu i ne moraju da ih kupuju.
InfoBijeljina
