Za mnoge radnike ljeto nije sezona godišnjeg odmora, već prilika da dobro zarade radeći na sezonskim poslovima na primorju.
Osim džeparca, sticanja radnog iskustva, prikupljanje novca za “nešto više” mnoge natjera da se oprobaju u sezonskim poslovima poput konobara, sobarica, hausmajstora, kuvara i slično.
Kolika će vam biti plata zavisi najprije od toga šta znate da radite, ali i od lokacije gdje radite. Iskusniji sezonci tvrde da nije isto da li konobarišete u Dubrovniku ili Crkvenici, u Petrovcu ili Porto Montenegru.
Jasno je da ova druga mesta privlače turiste sa dubljim džepom, pa su ne samo zarade veće, nego i bakšiš, koji je vrlo značajna stavka.
Sezonski poslovi na primorju, od Crne Gore do Hrvatske i Grčke, postali su atraktivna alternativa radu u domaćim hotelima, restoranima i kafićima, kao i radu na građevini, pogotovo među mladima, studentima i onima bez stalnog zaposlenja.
Ljudi iz Beograda i drugih dijelova Srbije (gdje se razvija turizam) ljeti se, uglavnom, „presele“ u toplije krajeve ili često borave u svojim vikendicama, tako da pada i obim posla, pa i bakšiša.
Svakako da su zarade najveći adut sezonskog rada u inostranstvu. Druga olakšavajuća okolnost je nepostojanje jezičke barijere, u slučaju Hrvatske i Crne Gore.
U Crnoj Gori konobar ili kuvar u popularnim ljetovalištima poput Budve, Kotora i Herceg Novog, mjesečno može zaraditi između 700 i 1.200 evra, uz obezbijeđen smeštaj i obroke.
U Hrvatskoj su plate nešto više, tako da konobari i kuvari s iskustvom primaju od 1.000 do 1.500 evra, a na nekim ekskluzivnim mjestima, poput Hvara ili Dubrovnika, zarade mogu ići preko 2.000 evra za šefove smjena, bar-menedžere i slične pozicije.
Poređenja radi, prosječna plata za ugostiteljskog radnika u Srbiji iznosi oko 75.000 dinara, odnosno 640 evra. U Beogradu je taj prosjek nešto veći i iznosi 98.600 dinara, odnosno 840 evra.
Ipak, treba imati u vidu da Beograd, svakako, nije Srbija, te da ima mnogo mladih ugostiteljskih radnika u unutrašnjosti Srbije koji jedva dostignu 400-500 evra mesečno, i to nerijetko bez uplaćenih doprinosa i sa neredovnim isplatama.
Kada je reč o profilima nižih kvalifikacija, primjetan stalni trend potražnje u oblasti građevinarstva, ugostiteljstva i turizma, trgovine, tekstila i uslužnih djelatnosti.
I dok naši građani odlaze na rad „preko“, u Srbiju dolaze radnici iz Bangladeša, sa Kube, iz Indije i Nepala, kako bi popunili manjak od 20.000 radnika u ugostiteljstvu (hotelima i restoranima), prema konkretnim podacima Udruženja hotelsko-restoraterske privrede Srbije (HORES) iz ove godine.
Mnogi sezonci iz Srbije tokom jednog ljeta zarade između 3.000 i 6.000 evra, što je ekvivalent godišnjoj zaradi u pojedinim mjestima u unutrašnjosti Srbije i veoma dobar motiv.
Ipak, treba imati na umu da se taj novac često zarađuje uz veliko odricanje, fizički napor i bez prava na godišnji odmor ili bolovanje. Dakle, treba biti ili striktno motivisan i imati jasan cilj, ili jednostavno biti prilagodljiv i pomalo avanturista.
ako su zarade primamljive, sezonski rad sa sobom nosi duge smjene, stresan tempo, rad bez dana odmora, pa čak i prevare od nekih neregistrovanih agencija koje u ovom slučaju djeluju kao spona između radnika i poslodavca.
Savjet je da dobro provjerite i agenciju i poslodavca, ugovor potpišete prije odlaska i, ako je moguće, idete preko poznatih posrednika ili uz preporuke bivših sezonskih radnika.
Posebno se preporučuje dogovaranje sezonskog posla uz obezbijeđen smeštaj i obroke, jer biste u suprotnom veliki dio zarade trošili na rentu i hranu.
Kamatica/Capital.ba
FOTO: Pixabay
