Osim što mladi u Bosni i Hercegovini u posljednje vrijeme sve češće odgađaju brak i roditeljstvo, prema najnovijim podacima vidljivo je da se na te važne korake u životu odlučuje njih sve manje.
Tako je, prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, tokom šest mjeseci ove godine sklopljeno 6.129 brakova, dok je u istom periodu lani taj broj bio veći i iznosio je 6.393. Manje je beba i rođeno. U prvoj polovini ove godine na svijet je došlo 10.831 dijete, što je za 311 beba manje nego od januara do juna prošle godine.
Zašto je situacija takva i šta koči mlade da stanu na ludi kamen, ali i da se ostvare u ulozi roditelja, tražili smo odgovor od stručnjaka.
Za Vladimira Vasića, sociologa, ključno pitanje je sa kolikim uopšte kapacitetom resursa raspolažemo, odnosno koliki je broj mladih ljudi koji uopšte mogu sklapati brakove i samim tim se odlučiti na rađanje djece.
Kako dodaje, treba uzeti u obzir veliku stopu odliva stanovništva.
“Ako izuzmemo faktore kao što su migracije, socioekonomska i političko-bezbjednosna situacija u Bosni i Hercegovini, što i te kako umnogome utiče na depopulaciju stanovništva, definitivno je da svjedočimo fenomenu promjene vrijednosno interesne sfere u društvu i kod pojedinca, a koji se odnosi na promjene stavova mladih ljudi ka porodici, braku, djeci, potomstvu. Mladi sve češće odgađaju ulazak u brak zbog obrazovanja, karijere, ličnih interesovanja, ali i pod pritiskom savremene egoistične kulture življenja koja se iz dana u dan nameće kao koncept života”, kaže Vasić za “Nezavisne novine”.
Prema njegovim riječima, društvene norme se i te kako mijenjaju.
“U prvi plan se stavlja lična i profesionalna emancipacija, posebno žene, a tek na drugom mjestu je rađanje djece i porodica. Cijepaju se dosadašnji koncepti tradicionalnih modela porodice temeljeni na krutim moralnim normama”, objašnjava Vasić.
On dodaje da prevladava strah od nepoznatog, te da mladi ne žele ili pak ne smiju da se upuste u avanturu izlaska iz zone komfora.
“Za brak i roditeljstvo, pored novca, potrebno je mnogo odricanja, promjene životnih navika, prilagođavanja novonastaloj situaciji ali i ‘žrtvovanja’ sebe za drugoga”, ističe on i postavlja pitanje u kojoj mjeri smo spremni na to.
Slično kaže i Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, dodajući da sve više živimo u vremenu naglašene samostalnosti, gdje pojedinac na prvo mjesto stavlja lične ciljeve, slobodu, komfor, a manje zajedništvo i zajedničku odgovornost.
“Brak i roditeljstvo traže kompromis, odricanje, spremnost da potrebe drugog stavimo ispred svojih, a to je danas veoma teško prihvatiti. Uopšteno, ljudi kada ulaze u brakove, ulaze sa perspektivom da će i dalje živjeti onakav život kakav su živjeli kada su bili sami ili nisu spremni na kompromis, niti bilo kakav vid odricanja”, navodi ona.
Kako objašnjava u razgovoru za “Nezavisne novine”, ljudi često nisu nezreli, već se teže odlučuju da svoju energiju, vrijeme i resurse ulože u odnos i u porodicu.
“Problem je u tome što to odgađanje vrlo često preraste u trajni izbor, pa kao društvo ostajemo bez temeljnih veza koje su uvijek bile i jesu oslonac zajednice”, navodi ona.
Savanović Zorićeva ističe da se čovjek, kada nema osjećaj da može planirati budućnost, prirodno povlači u sadašnjost i odgađa odluke koje mijenjaju život.
“Ljudi žive u vremenu produžene nesigurnosti, kako političke, tako i socijalne i ekonomske, i to neminovno utiče na spremnost da se preuzmu dugoročne obaveze, bilo da je riječ o braku ili roditeljstvu. Današnja generacija nalazi se između želje da živi slobodno i potrebe da pronađe stabilnost i, ako društvo ne ponudi sigurnu podršku, ljudi će se i dalje dvoumiti i odgađati donošenje odluka, a to odgađanje s vremenom postaje odustajanje”, ističe ona za “Nezavisne novine”.
