U prazničnim trenucima najemotivniji su porodični susreti, ali i sjećanje na one koji su nam najviše značili. Slađana Stankić svakog dana kroz porodični posao njeguje sjećanje na svog oca.
“Sve dok vodenički kamen melje, znaću da ispunjavam zavjet svoga oca.” Ovim rječima Slađana, jedna od rijetkih žena koja se bavi vodeničarstvom počinje priču o porodičnoj tradiciji koja traje od 1939. godine. Nakon mnogo godina zapuštenosti, vodenički točak ponovo je počeo da se okreće u selu Mezgraja na obroncima Majevice.
Iako je vodeničarstvo muški i fizički zahtjevan posao, otac je uspio da privoli kćerku da krene njegovim stopama.
Slađani vodenica nije jedini posao, pa je sav teret opstanka porodične tradicije na njenim plećima.
Postoji predanje da kada nekoga vodeničar popršće vodom kroz vodenički točak, ta osoba će u toku godine pronaći svoju ljubav i sa njom započeti zajednički život. Slađana izdvaja još jedno vjerovanje zbog kog se ljudi pojavljuju u njenoj vodenici.
U turističkoj mapi Ugljevika, vodenica Stankić u Mezgraji zauzima visoko mjesto i to sa razlogom.
Ovaj prelijepi kompleks ima stalne posjetiove a svi oni koji žele da ga posjete ili kupe brašno mogu to učiniti svakodnevno. Najbitnije za Slađanu jeste da ovo mjesto živi.
U slike sjećanja i njegovanja tradicije, Slađana je utkala najnježnije emocije koje kćerka I otac njeguju jedno prema drugom. Kaže želja joj je da se plemeniti gestovi I tradicija koju njena porodica njeguje skoro 90 godina prenose I na naredna pokoljenja.
(BN) Foto: BN
