Ugostiteljski radnici, zanatlije i građevinci već uveliko su deficitarna radna snaga u Repuiblici Srpskoj. Odlazeći u tuđe zemlje trbuhom za kruhom, na njihova mjesta dolaze Nepalci Indijci i drugi narodi, dok predstavnici vlasti ne radi ništa da spriječe odlazak svojih ljudi.
Ugostitelji iz Hrvatske i Crne Gore već uveliko ugovaraju radne angažmane sa konobarima, kuvarima i drugim ugostiteljskim radnicima iz Republike Srpske koji godinama tamo odlaze na sezonski rad, što dovodi domaće ugositelje u problem. To priznaje i resorni ministar Danijel Egić.
“Ti ljudi koji su dobri majstori, konobari i kuvari su otišli u zemlje zapadne Evrope gdje imaju bolje plate i uslove za rad. Vlada, moje ministarsvo i ministarstvo privrede trebamo da stvorimo dobar ambijent da ti ljudi ne odlaze. A, kako i na koji naćin, za to postoji niz mjera. Prije četiri mjeseca smo počeli intezivnije da radimo na tome, od uslova za rad do minimalne plate. Poslodavci traže dolazak stranih radnika i to ne smijemo dozvoliti”, kaže ministar Egić.
Na Jahorini gdje je zimska sezona u jeku, predstavnici hotelijera tvrde da je sve teže naći radnika, i ako je riječ o dijelu godine kada nema posla na primorju.
Nemanja Vučetić iz Udruženja hotelijera “Jahorina” kaže da je tu riječ o visokim platama koje zarađuju na primorju.
“Ali, moram da kažem da tu postoji i druga strana medalje, jer ljudi tu rade i bez slobodnog dana i preko 10 sati, pa tako kada bi radili i ovdje u Republici Srpskoj imali bi veću platu. Mi sve radimo kako bi zadržali veći broj ljudi. Radnicima koji dolaze kod nas na rad, obezbjeđen je i smještaj, i prevoz od Pala do Jahorine i uniforme. kao i hrana, tako da se trudimo da dignemo sve te neke uslove i mogu da se pohvalim da se plate približavaju tim nekim prosječnim platama na primorju”.
I ako postoji velika potražanja za ugostiteljskim radnicima mali broj mladih bira ovu profesiju.
“Trebalo bi da se u 9. razredu učenici koji žele to da upišu dovoljno motivišu da imaju zaposlenje nakon srednje škole ili studija gastronomije ako se za to odluče. Nama je čak dolazio i vlasnik hotela iz Neuma koji je bio zainteresovan da učenici idu i na praksu kod njega, naravno i da ostanu tu da rade sezonu, sve bi im to bilo plaćeno, međutim mi nemamo toliko učenika koliko ima intereresanata”, kaže Boris Brajović direktor Srednje škole “28. jun” Istočno Novo Sarajevo.
Deficitarna zanimanja su i zanatlije, pa sve češće usluge koje oni nude možemo dobiti od Turaka, Indijaca, Nepalaca i drugih naroda koji su došli na rad u Srpsku, dok naša kvalifikovana radna snaga radi daleko od kuće.
Lazo Šišić, predsjednik Komore samostalnih preduzetnika, kaže da oni tamo idu za boljom zaradom.
“Mora se naš zanatlija priznati, mora mu se dati adekvatna plata i nije on više ponižen kao što je nekad bio, kad kažu, ma to je neki fizički radnik. Za to su najviše krivi roditelji, jer kažu, ma nećeš ti sine meni biti keramičar, ti ćeš meni biti inženjer. A, ne možemo mi svi biti ni inženjeri ni doktori, svako treba da ide u onu granu gdje se osjeća najsposobnijim”, zaključio je Šišić.
I ako su predstavnici institucija Srpske svjesni da se dobri radnici moraju dobro platiti uz poštovanje svih prava radnika, ne čine ništa da bi ih zadržali. Podižu minimalnu platu, ali na štetu poslodavaca jer im ne pada na pamet da smanje poreze.
