Stručnjaci kažu da je više od 60 posto obradivog zemljišta u BiH neiskorišteno. Poljoprivredni proizvođači su na koljenima jer ne mogu da konkurišu uvozničkom lobiju. Zbog toga ispaštaju i proizvođači i prerađivači i građani, a samo pojedinci zadovoljno trljaju ruke.
Velike površine zemljišta stoje neobrađene i zapuštene zbog nebrige dražave.
Domaća proizvodnja nije zaštićena, nema dovoljne podrške za poljoprivrednu proizvodnju, a otvoreno smo tržište i nismo konkurentni, ni zemljama u okruženju, a kamoli zemljama EU, kažu poljoprivrednici.
“Mi trenutno imamo u Bosni i Hercegovini 500 sela koja nemaju nijednog stanovnika, a 1600 sela gdje najmljađi stanovnik ima 60 godina, što znači da tu zemlju više nema ko da radi i vidimo da daleko više od polovine te zemlje neobrađeno”, Radenko Arsenović, potpredsjednik Udruženja poljoprivrednika sela Semberije i Majevice.
“Prije svega nebriga države, entiteta, vlasti bilo na državnom ili entitetskom nivou. Mi smo, da kažem, zadnja briga, a država koja nema vlastitu proizvodnju, ona nema ni budućnost….
Ne možemo mi opstat, ako nemamo brigu države. Ako ja budem prepušten sam sebi, ja ću to ugasiti”, kaže Radisav Ilić, poljoprivredni proizvođač iz Glogovca kod Bijeljine.
Semberija, kažu poljoprivrednici, iskače iz šablona, pa čak ide iznad evropskog prosjeka, jer se obrađuje čak 97% poljoprivrednog zemljišta.
“To je zahvaljujući ovom našem vrijednom narodu. Međutim sad je i on na ovom udaru od ove fiskalizacije, ovih nameta, tamo – vamo, tako da će uskoro i kod nas doć da ćemo imatu dosta pustih oranica i njiva, isto kao što imamo zadnjih 20 godina što je urađeno sa industrijom
Naši giganti, naše fabrike, to je sad zaraslo u korov ili je pretvoreno u stambeno-poslovne prostore i vidimo da je to jednostavnoo takav sistem rada i sad smo mi u poljoprivredi ostali u Semberiji i pokušavamo to nešto da održimo, međutim i to vidimo da se na kraju neće završiti dobro”, kaže Arsenović.
Postoji, kažu još jedan problem – to što drzava zemljište u svom vlasništvu dodjeljuje favorizovanim proizvođačima, po nevjerovatno niskim cijenama, dok su mali proizvođači prinuđeni da odustaju od proizvodnje.
“Ja znam, kod mene u selu ima sitnijih domaćinstava ljudi koji su otišli u inostranstvo, to je zapušteno. A država velike komplekse daje ratnim profiterima.
Ja imam ovde papir, izvod iz Službenog glasnika, po nekoj stvarno mizernoj cijeni – dulum, kutija cigara”.
“Ja naprimjer plaćam 80 maraka zakup, a ovaj gospodim plaća 7 ipo maraka, znači moj dulum treba da rodi pšenice 300 kila više nego njegov, pa da budemo na istom, što je neizvodljivo”, kaže Ilić.
Zvanični podatak kaže da je u Semberiji registrovano svega 734 komercijalna gazdinstva, a još manji je broj onih koja su u sistemu PDV-a.
Poljoprivrednici kažu da će ovaj broj iz godine u godinu biti sve manji, ukoliko se na zaustavi svjesno urušavanje domaće poljoprivrede.
