Popis stanovništva nema nikakve veze sa politikom niti bilo kakvim drugim interesima. To je elementarna činjenica i osnovna statistička pretpostavka na osnovu koje se zna koji su resursi države, koliko ima ljudi, na koji način planirati ekonomiju, demografiju, politiku i druge oblasti.
Sve rečeno u ovom uvodu, potpuno pada u vodu kada je riječ o BiH, jer bh. društvo obitava na rezultatima popisa iz 2013. godine, a nadležni uporno odbijaju da izvrše novi popis.
Po pravilu, popis stanovništva država bi trebalo da obavi jednom u deset godina, tako da je planirani rok 2023. odavno probijen, a kako stoje stvari, nema jasnih naznaka da će se ovaj posao, jedan od najvažnijih za svaku državu, realizovati u dogledno vrijeme.
U prilog rečenom svakako ide aktuelna politička situacija u BiH, koja je pri usijanju, a predstavnici tri naroda koji bi u suštini trebalo da se dogovore o razvoju države i u skladu sa tim i popisu, ne mogu da se dogovore ni da sjednu za isti sto.
O ovoj temi pisali smo nebrojeno puta, a razlog zašto smo je ponovo vratili u fokus jeste ono što se dešava u Nepalu.
Naime, u toj azijskoj državi nedavno je počeo nacionalni popis majmuna, prvi takve vrste, koji za cilj ima pomoći razvoju zaštite prirode i upoređivanje potreba ljudi i divljih životinja.
Nepalcima tako neće biti teško da, zajedno sa svojim građanima, popišu ove primate kako bi nadalje napravili adekvatne strategije ne samo za zaštitu tih životinja, već i stanovništva.
I dok jedni popisuju životinje i nije im teško da obiđu i šume u te svrhe, BiH ostaje jedina država Evrope, uz Ukrajinu, koja ni u ovom popisnom krugu neće popisati ni ljude.
Ukrajina ima opravdanje, jer u toj državi više od tri godine bukti rat, ali BiH, kažu sagovornici “Nezavisnih novina”, nema nijedan razlog da ovo pitanje konačno ne pokrene.
“Imali smo problem koji je trajao dugo. Od 1991, kada je bio popis, bunili su se protiv tog popisa zbog toga što postoje neki ratni razlozi što on treba. Onda su se bunili protiv toga da ne vršimo presiju po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Izmišljani su razni razlozi da ne dođe do popisa”, ističe profesor Drago Vuković, sociolog i politički analitičar.
Ključni razlog što u BiH i dalje nema popisa, kaže Vuković, je politika.
“Popis je kod nas postao jedna važna politička kategorija, što je ružno i sramotno. To je indikator politizacije i neuređenosti jednog društva. To je problem države. Mi imamo jedan ozbiljan problem normalnosti, uređenosti države, devalvaciju institucija, apsolutnu politizaciju svega i svačega”, navodi Vuković za “Nezavisne novine”.
Ljudi koji se bave ovom strukom nadali su se da će popis biti kada je to i predviđeno, 2023. godine, ali je to bilo ludom radovanje.
“Nama su neophodni podaci za statističke i demografske analize. Sada definitivno vidimo da u ovom popisnom krugu neće biti popisa u BiH, a zašto kod nas nema popisa, pa očito da nekome ne odgovara da vidimo koliko nas ima”, kaže Aleksandar Majić, demograf.
A ima nas, tvrdi on, mnogo manje nego te popisne 2013. godine, kada je rečeno da u BiH živi 3,5 miliona ljudi.
“Lično smatram, kao i sav akademski krug, da nas nikad nije bilo tri i po miliona, nego dosta manje. Koliko nas trenutno ima, nezahvalno je procjenjivati”, navodi Majić.
Prema njegovim riječima, kada se u BiH već priča o tome koliko nas je, i to bez zvaničnog popisa, problem je što se onda vodi samo statistika zatvorene populacije.
“Mi vodimo statistiku na osnovu broja rođenih i umrlih i na osnovu unutrašnjih migracija. Ne vidi se koliko stanovništva se iseljava. Ne znamo da li se neko ko je izašao van granica države odselio trajno ili je turistički otišao. Tako da se sve procjene i broj stanovnika koji se plasira u medijima, odnosi isključivo na zatvorenu populaciju, bez vanjskih migracija”, poručio je Majić za “Nezavisne novine”.
Da su vijesti daleko od dobrih, govore nedavno objavljeni podaci koji se tiču Republike Srpske. U njima se navodi da prvi put Srpska ima manje od miliona stanovnika, tačnije oko 995.000, što je prema tome za 180.000 manje nego po popisu iz 2013.
Demografi čak smatraju da je Srpska još prije nekoliko godina pala ispod milion stanovnika.
U prilog problemu govori i konstantno negativan prirodni priraštaj, da je sve manje rođenih, a da su pojedine lokalne zajednice na rubu postojanja u smislu broja stanovnika.
