Njegoslav Zagorac, vlasnik pekara “Bodaxco” Bijeljina i preduzeća ” Bodaxco Impex”, kaže da je na počecima kretao tako što bi oko 10 časova ujutru, kada bi sva peciva prodao, išao da kupi dva džaka brašna, doveze ih u gepeku, a sljedeće noći ih troši za proizvodnju, te sutradan kupuje ponovo.
“Kada je prvi put kupljena tona brašna, mojoj sreći nije bilo kraja”, ispričao je vlasnik poznatog semberskog brenda, u emisiji “Kafica” portala InfoBijeljina.
Zagorac, prisjećajući se 1997. godine, kada je osnovao firmu, kaže da se, malte ne, o tome može snimiti film, jer se dogodio splet srećnih okolnosti. S ovom djelatnošću nikada do tada nije imao dodira.
Ljudi oko njega insistirali su da uđe u ovaj biznis i on je pristao. Prethodno je, očekujući goste iz Banjaluke, u popodnevnim satima, oko 15 časova, prošao kroz Bijeljinu i nije uspio pronaći nigdje hljeb.
I tako je sve počelo. Adaptirali su prostor u prizemlju u kojem je nekada bila pekara, počeli proizvodnju na dvije italijanske mašine koje su već bile i stare i izrađene. Sada je vlasnik najstarijeg pekarskog preduzeća u Bijeljini.
Kaže da je za dobar odnos poslodavac – radnik neophodna kombinacija više faktora.
“Prvog u mjesecu je plata. Može biti 31, ne može biti drugog u mjesecu. Pritom, znao sam pola beogradske Hirugije dignuti da nekom spasem život. Kada je nekom bolesno dijete, kad je u bolnici, na pitanje može li 500 maraka, kažem – može. Ima ljudi koji zaborave, ali mnogo je više onih koji pamte i kažu ‘Nego je meni izašao u susret'”, kaže Zagorac.
Kupovao je radnicima auta, kad im je zatrebalo novca, pomagao im i da se ožene. Priča nam i za primjer radnika koji je iz njegove kompanije, nakon 20 godina rada, otišao u Švedsku, ali se vratio.
“Pitao me je ‘Šefe, ima li mjesta za mene?’ Uvijek. I eno ga radi ponovo kod mene”, priča Zagorac.
Jednom prilikom je, priča nam, jedan naš sugrađanin plakao na klupi kod Doma zdravlja i naišao je drugi čovjek i pitao ga zašto plače. Ispostaviće se da nije imao novac za lijekove.
“Taj drugi čovjek mu je rekao da ide u pekaru ‘Bodaxco’ i da traži vlasnika, Njegu, i rekao mu ‘Ako njega nađeš, ne boj se, biće ti problem riješen’. Kada je došao, počeo je ponovo plakati. Ja mu, naravno, dam novac”, prisjetio se Zagorac za InfoBijeljinu.
Ljudi su i njemu pomagali kada je došao u Bijeljinu.
“Ja kažem, hvala Bogu, došlo vrijeme da ja mogu da pomažem. Ne daj Bože da dođe ponovo vrijeme da meni moraju pomagati”, priča naš sagovornik.
