Na području Republike Srpske lani je 95 maloljetnika prijavljeno zbog krivičnih djela, a većina njih je terećena za krađu, no, od ukupno 23 podignute optužnice, izrečene su vaspitne mjere za njih 19.
Ključni podaci o maloljetničkoj delinkvenciji u RS
Prijavljeno 95 maloljetnika zbog krivičnih djela
57 osumnjičenih bili stariji maloljetnici
42,1% djela odnosilo se na imovinski kriminal
32,6% djela bilo protiv života i tijela
Podignute 23 optužnice
Izrečene vaspitne mjere za 19 maloljetnika
Nije izrečena nijedna kazna maloljetničkog zatvora
Stariji maloljetnici
Većina osumnjičenih, odnosno 57 njih su bili stariji maloljetnici (od 16 do nepunih 18 godina).
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, tužilaštva u Srpskoj riješila su 95 krivičnih prijava o počinjenom krivičnom djelu maloljetnih lica, što je za osam odsto više u odnosu na 2024. godinu.
“Od toga, pripremni postupak nije pokrenut u 40 odsto slučajeva”, navode iz Republičkog zavoda za statistiku te dodaju da je u tom periodu doneseno 17,9 odsto optužbi manje nego godinu ranije.
“Za 82,6 odsto optuženih maloljetnih lica izrečene su krivične sankcije. Nije izrečena niti jedna kazna maloljetničkog zatvora”, navode.
Najbrojnija krivična djela
Pojašnjavaju da su najbrojnija bila krivična djela iz grupe djela protiv imovine i protiv života i tijela.
“Od ukupnog broja riješenih krivičnih prijava, 42,1 odsto odnosilo se na imovinska krivična djela, a 32,6 odsto na djela protiv života i tijela”, dodali su.
Maloljetnička delinkvencija ne nastaje preko noći
Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, za “Nezavisne novine” ističe da maloljetnička delinkvencija nikada ne nastaje preko noći i gotovo nikada nije priča samo o “lošem djetetu”.
“Iza krađa, nasilja ili drugih krivičnih djela često stoje mnogo dublji problemi poput emocionalnog zanemarivanja, nedostatka osjećaja sigurnosti, porodičnih konflikata, siromaštva, trauma, potrebe da dijete pripada grupi, ali i sve izraženijeg uticaja društvenih mreža i kulture u kojoj se vrijednost često mjeri novcem, statusom i moći”, pojašnjava Savanović Zorićeva.
Prema njenim riječima, kada se govori o imovinskim krivičnim djelima kod maloljetnika, veoma često se iza toga krije osjećaj frustracije, nevidljivosti ili unutrašnje praznine.
“Neka djeca kradu iz potrebe da imaju ono što njihovi vršnjaci imaju, neka iz bunta, neka da bi bila prihvaćena u društvu, a neka na taj način zapravo šalju poziv u pomoć. Posebno zabrinjava što danas djeca sve češće odrastaju bez dovoljno razgovora, emocionalne povezanosti i jasnih granica”, navodi ona.
Kako kaže, važno je razumjeti da kazna sama po sebi rijetko mijenja dijete, ako se ne pokuša razumjeti šta stoji iza ponašanja.
“Vaspitne mjere imaju smisla samo ukoliko su praćene stručnim radom, podrškom porodici, uključivanjem škole i jačanjem emocionalnih i socijalnih vještina kod djece. Dijete koje pravi problem često je dijete koje ne zna drugačije da izrazi unutrašnji problem”, dodaje.
Reagovati na vrijeme
Zato je ključno, ističe ona, reagovati na vrijeme, djecu učiti empatiji, odgovornosti, toleranciji na frustraciju i zdravim načinima nošenja sa emocijama.
“Potrebno je više razgovora sa djecom, više prisutnosti odraslih i manje odrastanja pred ekranima bez kontrole i podrške. Društvo koje zanemari emocionalne potrebe djece kasnije se suočava sa mnogo ozbiljnijim posljedicama”, zaključuje Savanović Zorićeva.
Nezavisne novine
