Količina proizvedenog mlijeka u BiH konstantno se povećava, dok se broj proizvođača smanjuje, kažu mljekari. S jedne strane imamo proizvođače koji iz godine u godinu, zbog veće isplativosti, proširuju fond muznih krava, dok sa druge mali poljoprivrednici praktično nestaju, ili se opredjeljuju da smanje broj grla, a mlijeko proizvode isključivo za svoje potrebe.
Prije 25 godina u Republici Srpskoj je bilo oko 17.600 proizvođača mlijeka, dok ih je po zadnjem popisu čak pet puta manje – oko 3.400, podatak je Udruženja stočara Republike Srpske.
“Imamo 32.000 muznih grla koja daju, nerealnih 130 miliona litara mlijeka godišnje”, tvrdi Radenko Arsenović, poljoprivredni proizvođač iz Male Obarske i potpredsjednik Udruženja poljoprivrednika “Sela Semberije i Majevice”. On za takvo stanje krivi uvozničke lobije i naravno one koji im omogućavaju takvo poslovanje.
“To je prosta računica, ne morate biti ekonomski ekspert, uzmete digitron i podjelite. Krava se ne muze svih 12 mjeseci – mora biti steona tokom godine, tako da ispada da naše krave daju 60 – 70 litara mlijeka dnevno. To znači da mlijeko mora da dođe sa neke druge strane,“ smatra Arsenović.
Vlasnik firme za preradu mlijeka iz Dragaljevca kod Bijeljine, Duško Cvjetinović kaže da mlijeko otkupljuje isključivo od lokalnih farmera, te da je prošla godina bila izuyetno dobra i za proizvođače i za prerađivače. Dodaje da uvoz mlijeka guši domaću proizvodnju.
“Ne treba dozvoliti da imamo manjak mlijeka na tržištu, ali bi trebalo na vrijeme intervenisati, da se ne uvozi kada ima našeg mlijeka viška, kao što se dešava u zimskom periodu, a to država preko resornog ministarstva može da riješi. Mi smo mali da to riješimo. Mislim da je cijena otkupa sirovog mlijeka realna, mada bi možda mogla ići gore za koji fening, mada se i u Srbiji tako kreće. Štp se tiče subvencija i one bi mogle da budu malo bolje”, kaže Cvjetinović.
Kada su u pitanju otkupne cijene, one se u Republici Srpskoj, Federaciji BiH, ali i Srbiji i Hrvatskoj približne, ali je velika razlika u podsticajima na muzna grla, pa tako recimo u Srbiji iznose oko 1000 KM po kravi, a kod nas 330 maraka, kažu stočari.
“Imao sam proizvodnju od 8.000 litara mjesečno, međutim uzeta mi je premija na 10 mjeseci i onda sam morao da smanjujem, za šta mi je trebalo par mjeseci i na kraju sam došao do 2.000 litara. Posle su krenuli sa malo boljim podsticajima i onda sam povećao proizvodnju na 11.000 litara mjesečno. Međutim, mi manji proizvođači mislimo da se premije otimaju od nas i da se daju samo velikima”, kaže Radenko Arsenović.
Na smanjenje broja takozvanih malih farmi, najviše je uticala loša saradnja između veterinarskih i službi za snabdijevanja hranom sa proizvođačima mlijeka, odnosno manjak stručnog znanja i usavršavanja kod poljoprivrednika, smatra Ljubiša Stevanović, poljoprivrednk iz Amajlija kod Bijeljine.
“Neophodno je da svaki proizvođač ima osnovno znanje da bi to njegovo stado opstalo. Znači, potrebna je mnogo, mnogo veća saradnja, odnosno da se stručnost i praksa kod proizvođača poveže, da se što više sarađuje i razgovara, a mi tog razgovora sa našim veterinarskim službama imamo vrlo, vrlo malo”, keže Stevanović.
Količina mlijeka se povećava, a broj dobavljača se smanjuje, jer postoje bolja grla za mužu i to postaje isplativ posao. Način na koji se radi je bolji i kvalitetniji nego ranije, jer, ako je neko pravio sto litara mlijeka, sada pravi 500. Automatski nestaju mali proizvođači, tako da je to realnost”, pojašnjavaju stručnjaci.
