Svetog Vasilija Velikog (Vasiljevdan) mnogi vjernici SPC proslavljaju i kao krsnu slavu, a kako se obilježava 1. januara po julijanskom kalendaru, odatle i naziv za julijansku novu godinu – Vasilica.
Sveti Vasilije Veliki, arhiepiskop Kesarijski, rođen je u vrijeme cara Konstantina i u Atini je 15 godina učio filozofiju, retoriku i astronomiju, a školski drugovi su mu bili Grigorije Bogoslov i Julijan, kasnije car otpadnik (Julijan Apostata).
Sveti Vasilije je kršten u reci Jordan i bio je episkop Kesarije Kapadokijske skoro 10 godina. Kao veliki pobornik pravoslavlja, pun moralne čistote i vjerske revnosti, Vasilije se naziva Velikim, a u crkvenoj službi naziva se pčelom crkve Hristove, koja nosi med vjernima i svojom žaokom bode jeretike.
Srpska Nova godina ili Mali Božić imali su različit značaj u pojedinim porodicama ili sredinama.
U mnogim krajevima je ostao običaj da se 14. januara ponove mnogi običaji karakteristični za Božić, pa se tako ponovo unosi badnjak u kuću, dočekuje položajnik i iznosi ostatak česnice na trpezu.
Po narodnim vjerovanjima, Srpsku Novu godinu valja dočekati budan, pa su mnoge devojke u novogodišnjem bdenju gatale da li će se te godine i za koga udati.
Takođe, vjerovanje je da na ovaj dan u kuću treba uneti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća, ali i ukućani tokom cele godine imali napretka. Mnogi Srbi vjeruju da na ovaj dan treba izbjegavati svađe.
U nekim krajevima vjeruje da se danas treba čuvati da vas neko ne prevari. Isto tako je bitno da se na ovaj dan ne drijema, jer ćete, po narodnom vjerovanju, čitave godine biti pospani i umorni.
Posle novogodišnjeg ručka, običaj je bio da se pokupe kosti od pečenja, odnesu i stave na mravinjak, kako bi se, po vjerovanju, stoka množila kao mravi.
U Vojvodini je postojao običaj, koji se u nekim mjestima zadržao do danas, da se na raskršćima pale vatre, što, uz čitalačko dejstvo, ima i ulogu jačanja sunčeve svjetlosti i toplote.
U Hercegovini je običaj na taj dan spaliti ostatke badnjaka, dok se u pojedinim vojvođanskim mjestima pale vatre na raskršćima.
Zašto je dobro uzeti kašiku meda
Na današnji dan vjeruje se da treba uzeti kašiku meda, što se dovodi u vezu sa životom i djelom Svetog Vasilija.
Sveti Vasilije je rođen u vrijeme cara Konstantina. Još kao nekršten učio je 15 godina u Atini filozofiju, retoriku i astronomiju.
Krstio se na reci Jordan zajedno sa svojim bivšim učiteljem Evulom. Bio je episkop Kesarije Kapadokijske blizu 10 godina, a završio svoj zemaljski život sa 50 godina.
Bio je veliki pobornik pravoslavlja, moralno čist i izuzetno revnosan, bogoslovski um, ustrojitelj i stub svete crkve.
U crkvenoj službi naziva se “pčelom crkve Hristove”, koja nosi med vernicima i žaokom svojom bode jeretike. Zato, na današnji dan valja uzeti kašiku meda.
Vasiljevdan se kod Srba slavi kao krsna slava, a kod Grka i Rusa kao imendan.
Kao što se za Božić mijesi pogača česnica, za Mali Božić se mijesi poseban obredni hljeb “vasilica”. U većini porodica pravi se slično kao česnica, sa tankim korama, samo bez oraha, sa medom i mašću.
U nekim porodicama pripremano je više kolača kao vasilica: sa više vrsta voća i povrća. Mešena je od mekog beskvasnog testa, koje se potom presavija: sa suvim grožđem, bundevom, orasima.
Odozgo je prije pečenja utiskivan pečat sa krstom. Vasilica se pravila ujutro, a služila se uz ručak.
Sječena je, nije lomljena kao česnica. Uzimali su je po želji, ko je kojim htio da se posluži, bez nekih posebnih pravila.
Ima mjesta u kojima se mijese i krofne u koje se stavlja novčić, baš kao u božićnu česnicu, a ko ga pronađe, imaće sreće narednih 12 mjeseci.
Danas se pažljivo gleda u nebo i posmatra vrijeme. Ako na 14. januar padne snijeg ili bude oblačno, čeka nas rodna godina. Suvo vrijeme, vjeruje se, donosi i sušnu godinu pred nama.
Izvor: Glas Srpske/RTS
