Od početka godine do 21. aprila na putevima Republike Srpske, po zvaničnim informacijama, evidentirane su 3.253 saobraćajne nezgode, što je više za 212 saobraćajnih nezgoda u odnosu na isti period prošle godine. Smrtno je stradalo 31 lice. Rizik od smrti na putu za 50 odsto veći nego u Evropskoj uniji. Stručnjaci kažu da je broj nesreća i stradalih i veći. Zašto je to tako?
Dejan Trninić prije više od 20 godina doživio je saobraćajnu nesreću, a posljedice osjeća i danas. Svojim primjerom, kaže, pokušava da upozori vozače, a naročito one mlađe, da prilagode brzinu i da ne voze u alkoholisanom stanju, zbog čega je i on sletio s puta.
„Ja sam prije dvadeset i nešto godina doživio tu saobraćajnu nezgodu, gdje sam svojom krivicom i činjenicom da sam bio pod uticajem alkohola, vozio brzinom znatno višom od ograničenja, izgubio kontrolu nad autom, sletio s puta i udario u drvo. Tom prilikom sam povrijedio kičmu, i dan danas se suočavam sa posljediama.
Ono što je činjenica da se takve nesreće mogu desiti svima, dovoljan je jedan trenutak nepažnje, dakle jedna sekunda. Međutim smatram da je osnova da se mladi ljudi, buduće generacije, obrazuju u tom smislu, da nauče da čim uđu u automobil da vežu pojas, da poštuju ograničenje brzine, da ostave telefon po strani kada upravljaju vozilom, jer samo na taj način će sačuvati svoj i tuđi život“, kaže Trninić.
On ističe da se premalo radi na tome da se mlade osobe upozore putem obrazovnog sistema, na sve opasnosti u saobraćaju, jer najviše stradalih na putevima jesu upravo mladi.
„Nažalost, najčešće se i radi o mladim vozačima, neiskusnim. Imali smo prije nepuna dva mjeseca slučaj u Bijeljini, gdje su dvije djevojke maturantkinje izgubile život, a gdje je treća teško povrijeđena. Imali smo ovde tragediju u Malom Blaškom u Laktašima, gdje su tri momka, nisu ni imali 20 godina, takođe izgubili život i još nekoliko tih slučajeva. Ti slučajevi nas svakako opominje da su mladi nekako najugroženija kategorija, u toj dobi između 15 i 29 godina najvše gube živote, ali mislim da se premalo radi da se saobraćajno obrazovanje uvrsti u obrazovni sistem.“
Upotreba mobilnih telefona i nekorištenje sigurnosnog pojasa, dodatni su rizici, zbog kojih godišnje desetine lica izgubi život, kažu u Agenciji za bezbjednost saobraćaja. Dodaju da se premalo ulaže u unapređenje bezbjednost na putevima.
„Da li su nam putevi bezbjedni? Mi jesmo uveli procedure sa aspekta bezbjednosti, jesmo uveli procedure identifikacije opasnih mjesta. Međutim, Glavna služba za reviziju, revizija učinka je konstatovala u svom izvještaju prije par mjeseci, da se ne provode preporuke tih timova, koji izvrše provjeru bezbjednosti saobraćajnica.
Dakle oni ustanove da na nekom dijelu nema odgovarajuće signalizacije, nema ograde zaštitne, itd. … Međutim, te preporuke se ne provode, pa ne možemo biti zadovoljni provođenjem ovih procedura i bezbjednošću puteva“, upozorava zamjenik direktora Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske Milija Radović.
Kada je u pitanju polaganje vozačkih ispita, insturktori upozoravaju da ispitivači, odnosno članovi komisije nisu dovoljno edukovani, a odgovorni su i za obrazovanje budućih instruktora.
„Sedamdesetih godina Evropa je tražila da vozač mora znati vozilo, put, tehniku i po mogućnosti da govori dva jezika, ovo što kažem vozilo, put, tehniku, to nema ni jedan da zna. Izvedite ih nek se pojave, da im vidimo te reference pa ćete vidjeti gdje su. To su ljudi koji su položili instruktorske kad je bilo samo trebalo da zna držati upravljač.
Oni nam danas ispituju kandidate, školuju instruktore, onda možete znati kakvi su instruktori, što nema pojma ni o čemu“, kaže instruktor i diplomirani inženjer drumskog saobraćaja Zdravko Ivić.
A kada se nesreća desi, najbitnija je brza reakcija, međutim u Srpskoj nikad nije urađena analiza za koje vrijeme vozila hitnih službi stižu na mjesto saobraćajne nesreće, kao i ko dolazi i kojom opremom ta vozila raspolažu.
(BN) Foto: BN
