U noći uoči Petrovdana, 11. jula, širom sela i gradova još uvijek odjekuje drevni, gotovo mitski običaj lilanja – narodni ritual u kojem se pale baklje, vatre, sjećanja i radost. Lila nije samo oganj – ona je simbol, znak zajedništva, porodične bliskosti, borbe dobra protiv zla, svjetlosti protiv tame.
Običaj lilanja, koji je prema mnogima stariji čak i od hrišćanstva, potiče iz vremena kada je vatra bila više od sredstva za grijanje – bila je sveta. Tada su se, na Petrovdansko veče, palile obredne vatre, a ljudi se okupljali oko njih da tjeraju zle sile i obasjaju noć vjerom u bolje sutra.
Od kore trešnje do iskrica u očima djece
Priprema lila počinje danima ranije. Članovi porodice, najčešće djeca i mladi, kreću u potragu za korom divlje trešnje ili breze, koju pažljivo skidaju u trakama, pazeći da drvo ostane netaknuto. Kora se zatim vješto mota u obliku vjetrenjače i pričvršćuje na štap od leske. Tako napravljena lila se suši do Petrovdana – kada će njen plamen zasijati nad sjenkama sumraka.
Sa prvim mrakom, počinje ono što generacije pamte – paljenje lila. Vatra se prenosi iz ruke u ruku, lice po lice, dok djeca trče oko torova i okućnica, mašući plamenim bakljama i uzvikujući drevne bajalice:
„Lila gori, žito rodi!“, „Kuda lile hodile, tuda krave vodile!“
Odrasli ih prate osmijehom, a poneki i sami uzmu lilu da s njom zakorače kroz mrak. Mladi preskaču vatre – za zdravlje, za sreću, za ljubav. Sve to prati pjesma, graja, šala i vedrina, koje ovu noć čine posebnom, gotovo magičnom.
Više od običaja – duhovna vatra naroda
Iako je vremenom običaj zaboravljan, mnoge sredine ga danas čuvaju kao dragocjeno nasljeđe predaka. Lilanje nije samo narodni ritual – to je praznik svjetlosti, radosti, čistoće i zajedništva. On podsjeća da plamen ne mora da grije samo ruke – već i srce naroda.
Kako je zapisao i Vuk Karadžić, „lila ima u sebi smole i može gorjeti kao luč“. A narod zna – kad lila gori, gore i duše, s vjerom da nas svjetlost i dobrota mogu voditi kroz tamu.
Petrovdansko veče je, stoga, mnogo više od još jedne narodne svetkovine. To je trenutak kada se, makar na tren, duh predaka i igre djetinjstva sjedine pod svjetlom lila – da nas podsjete ko smo i gdje nam je ognjište.
