STAROST I OBRAZOVANjE
Kada je u pitanju starost, u Srpskoj živi oko 80.000 djece mlađe od 15 godina, dok starijih od 60 godina ima skoro 147.000. S obzirom na negativne demografske trendove najveća prosječna starost zabilježena je u manjim sredinama. Istočni Drvar je neslavni rekorder sa prosjekom od 57 godina. Slijede Istočni Mostar i Kalinovik sa 49, te Jezero i Krupa na Vrbasu sa 48 godina. Najniži prosjek imao je Kotor Varoš (39).
Ako se pogleda polna struktura, u Republici Srpskoj ima više žena nego muškaraca i to za oko 27.000. U ovom dijelu se može vidjeti i da banjalučki mit o sedam žena na jednog muškarca nije ni približno tačan. U gradu na Vrbasu živi oko 180.000 građana, od čega 93.000 ženskog roda, tek sedam hiljada više nego muškog.
Zanimljivi su i podaci o obrazovnom profilu građana. Čak 113.000 ljudi nema nikakvo obrazovanje ili ima nepotpuno osnovno. Sa osnovnom školom bilo je oko 117.000 ljudi, a sa srednjom 227.600. Tek oko pet odsto (59.000) imalo je višu ili visoku stručnu spremu.
ZAPOSLENOST I PLATE
Prema podacima Zavoda za statistiku, u ovom analiziranom periodu broj poslovnih subjekata u Srpskoj je porastao za oko deset odsto, sa 9.182, na 10.995, od čega se 80 odsto odnosi na društva sa ograničenom odgovornošću. Najveći broj ovih poslovnih subjekata je stacioniran u sedam najvećih sredina: Banjaluci, Trebinju, Bijeljini, Istočnom Sarajevu, Gradišci, Prijedoru i Laktašima.
Kada je u pitanju obim spoljnotrgovinske razmjene, najveći je, očekivano, imala Banjaluka. Najmanje je izvozio Doboj, a uvozilo Trebinje. Osim toga, najveću pokrivenost uvoza izvozom imalo je Trebinje, a najmanju Banjaluka.
Posljednjih nekoliko godina Republika Srpska se dosta oslanja i na turizam, ali podaci otkrivaju da se od ukupnog broja dolazaka oko 50 odsto odnosi na samo tri sredine: Banjaluku, Trebinje i Pale. Grad na Vrbasu je bio rekorder sa 400.000 dolazaka tokom 2023. godine. Najveći procentualni relativni rast imalo je ipak Trebinje, koje zbog svoje klime postaje regionalni hit među turistima.
Iako u Srpskoj živi više žena nego muškaraca, taj odnos se, nažalost, nije prelio na strukturu zaposlenih. Od 779.000 registrovanih radnika 2023. godine oko 65 odsto su bili muškarci, dok je tek 246.000 žena imalo radnu knjižicu.
Kada su u pitanju primanja, rekorder po visini prosječne plate je Mrkonjić Grad sa 1.686 maraka, slijedi Modriča (1.633) te omaleni Stanari (1.575) i Gacko (1.500). U top pet je i Istočna Ilidža sa 1.477 maraka. Najveći grad Srpske, Banjaluka, tek je na šestom mjestu sa 1.450 KM. Pri samom vrhu je i Srebrenica u kojoj zaposleni prosječno dobijaju oko 1.400 maraka. Ako gledamo samo veće sredine, najveći procentualni rast od 2019. do 2023. imao je grad na Vrbasu, za oko 40 odsto. Gacko je ipak rekorder sa procentom od oko 44 odsto.
Ovi podaci su se jednim dijelom odrazili i na visinu prosječne penzije u pojedinim sredinama. Na prvom mjestu je Gacko – 665 maraka. Interesantno, pri samom vrhu su i opštine koje čine grad Istočno Sarajevo, ali i Milići, te Vlasenica – u svim ovim sredinama se prosječna penzija kretala iznad 600 maraka. U Banjaluci je ona iznosila 580, dok je najniža bila u Vukosavlju, tek 365 maraka.
CJENOVNI PARADOKSI
U brošuri su objavljeni i podaci o cijenama koje su zabilježene krajem godine 2023. One su analizirane u Banjaluci, Trebinju, Doboju, Prijedoru i Bijeljini. Ono što odmah upada u oči jeste velika razlika kada je riječ o pojedinim životnim potrepštinama.
Kilogram riže je, primjera radi, u Banjaluci koštao 3,5 maraka, u Doboju 4,6, a u Istočnom Sarajevu čak 5,7. Hljeb od pšeničnog brašna je bio najjeftiniji u gradu u kom je pšenica misaona imenica – Trebinju (2,77), dok je u Bijeljini bio 40 feninga skuplji. Nelogičnosti je bilo i kod mesa, pa je tako kilogram teletine bez kosti u Banjaluci koštao 26,3 marke, a Bijeljini i Doboju blizu tri marke manje.
Još veće razlike su kod suvog svinjskog vrata. Kilogram u Bijeljini koštao je oko 18 maraka, a u prestonici pršute, Trebinju, čak 30. Kada je riječ o mladom siru, on je u Trebinju koštao četiri marke više nego u Semberiji.
U slučaju voća i povrća ta razlika od grada do grada kreće se od 10 do 30 feninga. Najveća je kod krompira. Najskuplji je bio u Istočnom Sarajevu.
Ako se, recimo, pogledaju cijene bračnih kreveta, u Trebinju su bili skuplji za 50 odsto od onih koji su prodavani u Banjaluci, dok je sa trosjedima obrnuta situacija.
Automobili
Prema podacima Zavoda za statistiku, krajem 2023. godine su u Srpskoj bila registrovana 387.443 vozila, 43.000 više nego 2019. S obzirom na broj stanovnika, ispada da je svaki treći građanin ponosni vlasnik nekog četvorotočkaša. Statistika kaže i da ih je najviše, čak 19 odsto, bilo u Banjaluci – 73.550. Od 2019. broj se povećao za oko 9.000. Ipak, najveći relativni, odnosno procentualni rast broja registrovanih vozila zabilježen je u Laktašima. Doduše, ima sredina u kojima je i smanjen broj vozila, a to je bio slučaj u Pelagićevu i Rudom.
Izvor: Glas Srpske
