Srpskoj i BiH prijeti jedan sveopšti demografsko-ekonomski krah na koji, po svemu sudeći, nećemo dugo čekati.
Prirodni priraštaj nam je već skoro dvije i po decenije godine u debelom minusu, pa ne čudi što iz godine u godinu u klupama imamo sve manje osnovaca i srednjoškolaca. I amfiteatri su nam sve prazniji, jer se na pojedine fakultete upisuje upola manje studenata nego prije nekih dvadesetak godina…
Na to sve, bilježimo sve masovniji odlazak ljudi sa ovih prostora, zbog čega su se za glavu uhvatili i poslodavci, među kojima mnogi radnike već sada ni svijećom ne mogu da nađu.
Zato ne treba da čudi što smo krajem prošle godine imali omjer penzionera i zaposlenih 1:1,17. Da bude jasnije, omjer ove dvije kategorije potreban za ekonomsku održivost trebalo bi da bude 1:3?!
Za nepunu deceniju, na negativnom prirodnom priraštaju i migracijama, BiH je izgubila oko 380.000 ljudi. S druge strane, samo na razlici broja umrlih i rođenih, Srpska je od 2002. ostala bez skoro 95.000 stanovnika. Praktično, za nešto više od dvije decenije, izgubili smo bezmalo stanovnika koliko zajedno imaju Doboj i Derventa?!
Dalje, za samo jednu deceniju broj upisani prvačića pao je za preko 1.500, dok su osnovne škole u ovom periodu osiromašile za više od 13.000 đaka?! Za samo 10 godina, u srednje škole upisano je čak 50.000 djece manje… U ovom periodu, amfitetari su u Srpskoj opustjeli za oko 20.000 studenata…
Demografi podsjećaju da smo duži period u demografskoj recesiji, uz upozorenje da će se to nastaviti.
– Suočavamo se sa nedovoljnim rađanjem, izraženim starenjem, značajnim brojem umrlih. U Srpskoj se, naime, godišnje rodi nešto više od 9.000 djece, što je premalo, dok znatno više ljudi umre. Na toj razlici godišnje gubimo oko 5.000 ljudi – kaže za Srpskainfo profesor demografije Stevo Pašalić.
Upozorava da, međutim, prirodnim priraštajem mi nikada nećemo rješiti demografske probleme.
– Najboljim mjerema, u jednoj državi od 3 miliona stanovnika rađanje možete podići za 1.000. Kad se negativnom prirodnom priraštaju dodaju migracije, pitam se, kako ćemo nadoknaditi minus od oko 15.000 ljudi godišnje. Nama su, definitivno, najbolnije migracije – poručuje Pašalić.
A da su nam migracije su rak-rana, potvrđuje i podatak da je za deceniju iz Srpske pobjeglo više od 100.000 ljudi, uglavnom radno sposobnih i onih koji tek treba da zasnuju svoje porodice što, sasvim sigurno, neće uraditi ovdje.
Zato i ne treba da čudi što na 100 penzionera imamo tek 117 radnika, dok demografi upozoravaju da nas u ne tako dalekoj budućnosti čeka još veća katastrofa.
Naime, projekcije govore da bi u BiH do 2070. moglo ukupno da bude tek 1,2 miliona stanovnika, a da će najmanje 40 odsto njih biti starijih od 65 godina?!
U Srpskoj se požar pokušava ugasiti pomjeranjem starosne granice odlaska u penziju sa 65 na 67 godina. Međutim, ako ljudi nastave odlaziti kako su išli do sada, sve i da ova granica bude pomjerena na 70 godina, penzionom sistemu se ništa dobro ne piše.
Ekonomisti upozoravaju da je veliki problem što nam odlaze mladi, koji su razvojno najpotentniji da svojim znanjem i mogućnostima doprinesu rastu proizvodnje i ekonomskom napretku.
– Onda se pojavljuje i problem da je manje investicija, jer nema dovoljno radne snage koja bi te investicije mogla uspješno da realizuje. S druge strane, ako nam ostanu samo nekvalifikovani radnici, ovdje će se otvarati samo djelatnosti koje imaju nizak profit i niske zarade – objašnjava za Srpskainfo profesor ekonomije Predrag Mlinarević.
